Bosna i Hercegovina jeste mala zemlja, skoro pa beznačajna u svjetskim okvirima. Tuzla kao grad jeste mali grad, skoro pa nevidljiv čak i u regionu ali ljudi ponikli sa tuzlanskih kaldrma, odrasli na soli i dimovima iz fabričkih dimnjaka a koji su pronašli svoje mjesto u nekim drugim dijelovima naše planete nikako nisu marginalci niti nevažni ili beznačajni.Jedna od njih je i naša sugrađanka Vesna Peričević Jacob koja sada živi i radi u Indiji u gradu Delhiju.
- Vesna Peričević Jacob, Tuzlanka, Bosanka sa prebivalištem u Indiji. Ko je Vesna za početak?
Vesna je, ako mogu o sebi govoriti u trećem licu, osoba koja voli život, ljude putovanja, avanture i nova iskustva. To je nešto što me je uvijek privlačilo i smatram se sretnom da uspijevam voditi život koji se ”vrti”’ oko svega toga. Pored toga cijenim iskrenost i neposrednost kod ljudi, jer sam i sama takva, kao i ljude koji su pragmatični i ne pate od kompleksa niti niže, a niti više vrijednosti. Naš život je jako kratak i volim ga provoditi sa ljudima koji ga obogaćuju, koji mene ispunjavaju radošću.
- Kako se to desilo, kako je išao taj put, taj život, da bi se sve zaustavilo u Indiji?
Sve u životu sam uvijek radila srcem, prateći onaj unutrašnji glas koji mi je uvijek bio zvijezda vodilja. Tako je bilo i prije jedanaest godina, kada sam odlučila otići iz Bosne i smjestiti se u Indiji u koju sam se zaljubila na prvi pogled. Spona koja me je povezala sa Indijom je ponovo ljubav, odnosno moj suprug koji je Indijac, a sada i moja kćer Daniela Zara koja je rođena ovdje.
- Vlasnica ste wellness akademije i mogu slobodno reći svjetski poznata instruktorica za pilates i fitness. Možete li nam nešto više reći o toj vašoj akademiji i sve ono što vaša akademija pruža? Ko vam je klijentela, koji su vam rezultati, planovi i težnje?
Kao bivša sportiskinja (igrala sam košarku u Jedinstvu Aidi u onome što sada zovem jednim od prošlih života) i te navike koje se steknu kada ste fizički aktivni, zapravo vas nikada ne napuste. Pokret i sve vezano za pokret me je uvijek fasciniralo i uvijek sam smatrala da tijelo ima beskrajnu mogućnost ozdravljenja, sto sam i dokazala potpunim oporavljanjem nakon jako teške povrede koljena, kada su mi svi rekli da vise nikada neću moći hodati bez pomagala. To je i bio razlog zašto sam, ono čime sam se u početku bavila samo sa ciljem samoozdravljenja, pretvorila u moj posao i napravila karijeru u tome. Moj rad govori za sebe i najveće zadovoljstvo mi je kada mi moji klijenti jave da su im bolovi nestali i da sada mogu raditi sve ono što su uvijek željeli. Želja mi je prenijeti svo to znanje i iskustvo koji su plod dugogodišnjeg rada i istraživanja na one ljude koji tek počinju u ovome poslu i to je bio razlog otvaranja akademije i putovanja i održavanja radionica.
- Kako ste prepoznali da ste to pravi vi u poslu koji radite i očigledno volite?
Da, nista se u životu ne može bez ljubavi. Ovaj posao je moja velika ljubav i ja užvam u njemu. Pored klasične fizioterapije i fitness-a, u svome radu koristim i druge, nešto alternativnije metode, jer vjerujem da je naše fizičko biće samo dio one esencije koja čini Nas. Mi svi imamo i duhovnu, emotivnu i umnu stranu. Ja sam klinički hipnoterapeut, bavim se i energetskim radom i majstor sam Reiki-ja i ove metode koristim prema potrebama svojih klijenata u svrhu uspostavljanja balansa, koji je, prema meni izuzetno bitan da bi se život živio punim plućima.
- Porodica, stub svakoga uspješnog čovjeka. Kakav je uticaj vaše porodice na vašu karijeru i koliko možete da nađete vremena da povežete svoju porodicu u Indiji sa svojom porodicom u Bosni i Hercegovini?
Moja porodica me je uvijek podržavala u svemu što činim, kako moja Bosanska, tako i moja Indijska. Pokušavam da nađem balans i da redovno dolazim u Bosnu i provodim vrijeme sa porodicom i prijateljima, mada posljednjih par godina postaje sve teže, mada mislim da je to samo trenutna faza. Ono što mi je puno bitnije, jeste da moja kćer odraste uz osjećaj povezanosti sa kulturom i tradicijom naše zemlje i na tome aktivno radim uz punu podršku moga supruga.
- Da li vam je dan dovoljno dug da ispunite sve svoje planove, kako poslovne tako i privatne ?
Ne. Nedostaje mi jedno 12 sati da sve stignem hahahaa, no što je, tu je.
- Da li ste se ikada našli u situaciji da morate da birate između porodice i karijere?
Ja čvrsto vjerujem da se u životu sve može stići ukoliko postoji želja, iako nekada životne okolnosti nam nametnu neke ne baš idealne opcije. Ja vrlo često govorim i podučavam o balansu u životu. Niko nikada nema idealne uslove. Mislim da je najbitnije da čovjek realno sagleda koje su to opcije na raspolaganju i napravi odluku koja je najbolja u tom momentu. Kada taj momenat ili faza prođe, onda se i odluka može promijeniti. To je zapravo stvar prioriteta, a kako vrijeme prolazi tako se i mijenjaju prioriteti i dosta toga se može nadoknaditi ukoliko postoji želja i fokus. U mom slučaju ja nikada nisam imala osjećaj da bih se trebala odreći jednoga da bih imala drugo.
- Koju vrstu opuštanja, osim tjelovježbi, koristite poslije teškog i stresnog dana?
Meditacije su ono sto me opušta, kao i takozvane ”muzičke činije”. Muzika, kao i čitanje mi daju drugu vrstu opuštanja.
- Izreka, misao vodilja koja opisuje vaš život i ono čemu težite?
Prva je poput molitve: «Bože daj mi snage da promijenim stvari koje mogu promijeniti, strpljenja da izdržim one koje ne mogu i mudrosti da prepoznam razliku.» U životu postoje bitke koje treba voditi i one koje nisu vrijede vaše pažnje niti vremena i vrlo je bitno pažljivo odabrati vaše bitke. Također smatram da svi mi imamo Višu Svrhu našega života sada i ovdje i uvijek se treba podsjetiti na to, jer se vrlo često toliko zaokružimo životnim detaljima da izgubimo iz vida veću sliku, koja nam je zapravo ono sto daje smisao životu.
- Da li ste samokritični i kako prihvatate kritike drugih na vaš račun?
Samokritiku sa ciljem da se usavršite i da postanete bolji podržavam, međutim, jako često samokritika je kontraproduktivna jer kroz nju mi si umanjujemo vrijednost u našim očima što je jedna jako tužna stvar i koja nas unazađuje, tako da je za mene kritika uvijek dobro došla i koristim je da postanem bolja u onome što radim.
- Po vašem mišljenju koje su vaše najbolje osobine i koje su to mane kojih bi se rado riješili ?
Iskrenost, tolerancija i marljivost su za mene tri stuba ličnosti i koje su mi jako bitne. Jedna stvar koju bih vrlo rado promijenila je moj «ne»osjećaj za vrijeme. Moj unutrašnji sat je pokvaren i ja niti dan danas ne znam koliko dugo je 5, 10 ili 15 minuta, kolko dugo traje sat i bez obzira koliko se trudila, jako mi je teško držati se satnice i rasporeda, tako da uvijek nešto pokušavam da nadoknadim i negdje se žurim, a kako imam zahtjevan i brz tempo, s vremena na vrijeme postane kaotično. Taj bih dio zaista voljela promijeniti.
- Tri najvažnije stvari u vašem životu su ?
Osjećaj duhovnog mira, povezanosti i ljubavi u svemu što činim, u svim kontaktima sa ljudima i mojim okruženjem. Ta povezanost vodi oprostu, prihvaćanju, izlječenju i taj osjećaj ljubavi prema svemu je najljepša stvar koju ljudska duša može iskusiti. To je put i odgovor na sva velika pitanja Života. Potpuna, sveobuhvatna Ljubav.
- Imate li neostvarenih želja i koje su kao i koji su vam budući kratkoročni ili dugoročni planovi?Postoji li mogućnost da u svome poslu nekako spojite Indiju i BiH?
Željela bih u narednom periodu putovati još više, nastaviti se profesionalno usavršavati i iskusiti nove stvari, vidjeti nove zemlje i nastaviti put energetskog liječenja. Sto se tiče poslovnog spajanja Bosne i Indije, radim na tome i mislim da bih mogla imati nešto konkretno u skoroj budućnosti.
- Volite li jesti i kuhati? Koliko ima Bosne u indijskoj kuhinji ili Indije u bosanskoj kuhinji?
Volim i jesti i kuhati. Kada imam vremena kuham tradicionalna bosanska jela. Naša kuhinja u poređenju sa Indijskom je vrlo jednostavna i bez velike upotrebe začina i u većini slučajeva potpuno različita. Jedinu sličnost sam našla u Kebab-u što bi bilo slično velikom i jako začinjenom ćevapu (oba jela imaju isto porijeklo, ali su se promijenila sa podnebljem i tradicijom različitih kultura).
- Osim stalnog vježbanja i održavanja kondicije koji su još vaši trikovi za očuvanje ljepote?
Smijeh, pozitivnost, ljubav, vječna zaljubljenost, vjera i unutrašnji mir su one stvari koje se ogledaju na licu, pokretu i očima i to je ono što čini osobu lijepom. Na površini, ipak obraćam pažnju na redovnu njegu lica i tijela, kao i na ishranu i unošenje vode.
- Koliko često se vračate u Bosnu, kako vam se čini Bosna i Hercegovina sada i da li pratite zbivanja u BiH iz Indije, kako politička, tako i društvena?
U Bosnu dolazim bar jedanput godišnje, mada se često dešava da dođem i češće. Ja vjerujem da naša zemlja, pored prelijepe zemlje, ima i jednu posebnu vrstu bogatstva, a to su njeni ljudi i uvijek me raduje, kada vidim uspješne Bosance i Bosanke u svijetu. U isto vrijeme ne razumijem zašto je tako teško se pokrenuti i napokon krenuti naprijed, što je jedna vrsta oximorona, sa svim ljudima sa kojima sam ikada razgovarala, svi žele istu stvar, a u isto vrijeme nešto se suprotno dešava. Nešto mi tu baš i nema smisla. Mislim da je došlo vrijeme da se ljudi samoinicijativno pokrenu i kreiraju kritičnu masu koja je potrebna da bi se stvari pokrenule sa mrtve tačke. Ne znam samo na šta se čeka..nekada se treba samo krenuti i ne čekati na nekoga drugog da uradi nešto prvo..
- Vaša poruka za Bosance i Hercegovce?
Imate jedan život, uživajte u njemu, volite se, poštujte i radite stvari iz strasti i ljubavi. Život je suviše kratak da gubite vrijeme na negativne stvari.
(Vaš ženski.ba)
Pripremio: Mario Vranješ
