Do finalnog izbora za “Super ženu 2015” ostalo je još nekoliko dana. Sve dame koje se nalaze u utrci itekako zaslužuju ponijeti titulu “Super žene 2015”.
Radio Kameleon i novi portal “Ženski.ba” zajednički pripremaju ovaj veliki projekat, a cilj je okupiti na jednom mjestu brojne uspješne dame iz svih sfera javnog života.
Predstavljamo vam Jasminu Čelebić – Tanović, docenta na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, još jednu od “Super žena 2015”.
1. Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako . . .?
„Moj početak je izgledao baš ovako: spakovan kofer, suze u očima što se odvajam od svoje porodice i odlazak iz Krajine u Tuzlu. Da nisam imala veliku želju da postanem glumica sigurna sam da bih raspakovala kofer i ostala kući. Za mene je odvajanje od porodice bilo užasno teško. Skoro svake sedmice sam putovala kući iako je put trajao devet sati u jednom smjeru. Međutim, kako se počeo da ostvaruje moj cilj to odvajanje je postajalo sve lakše. U Tuzli sam diplomirala kao Zlatni student na Akademiji dramskih umjetnosti i dobila posao asistenta na Univerzitetu. Sve više sam se vezala za grad Tuzlu, jer sam cijenila to što mi je Tuzla dala. Kad sam upisala postdiplomski studij na Političkim naukama u Sarajevu odlučila sam da ipak to školovanje bude putovanje iz Tuzle u Sarajevo, jer nisam htjela da napustim ovaj grad. Tako sam magistrirala i doktorirala u Sarajevu a da sam i dalje ostala vezana za Tuzlu. Mnogo sam ciljanog uspjeha doživjela u ovom gradu, tako da sa pravom mogu reći da je Tuzla ostvarila moje želje i ispunila ciljeve. Danas sam docent na Akademiji dramskih umjetnosti i vodim klasu predivnih mladih ljudi. Igrala sam dosta predstava kako u Narodnom pozorištu Tuzla, tako i u Teatru kabare Tuzla, Bosanskom kulturnom centru, Domu mladih.“
2. Zašto volite svoj posao?
„Svoj posao volim zato što sam od malih nogu voljela da budem u centru pažnje. Roditelji su me vodili na sve moguće manifestacije kako bih pokazala svoje talente. Pjevala sam, plesala, glumila i nekako je logično bilo da upišem glumu. Volim biti u kontaktu sa publikom na bilo koji način. Imam iskrene i jake emocije i volim da su usmjerene u pravom smjeru. Tako sam ispunjena do kraja. Roditelji nisu bili za studiranje glume, tako da smo tu vodili veliku bitku, ali sam ipak uspjela da upišem ono što sam voljela. Mislim da sam kasnije u nauku krenula iz razloga da i roditeljima ispunim njihove želje. Političke nauke su zapravo ipak neka njihova sigurnost moje budućnosti. Ponosim se svojim poslom a naročito tim da sam možda prva koja je uspjela da poveže umjetnost i nauku na ovakav način. Dakle, nisam samo u glumi, ali se trudim da gluma bude primarna jer je ona najveća potreba. Objavila sam knjigu „Teatralizacija medija“ i već pripremam objavu i druge knjige koja je rezultat mog doktorskog studija.“
3. Da li je dan dovoljno dug da uradite /privatno i poslovno/ sve što planirate?
„Iskreno meni dan ponekad traje i 25 sati pa i više. Nisam spavalica i mrak ne znači da završavam sa obavezama. Ja radim dok ne završim. Moram malo da se našalim na svoj račun jer zbog ovoga svog shvatanja sam imala velike probleme. Dok sam bila student i živjela kao podstanar znala sam cijeli dan biti na fakultetu i kad dodjem kući onda sam skidala zavjese i kad normalan svijet spava ja sam uređivala stan. Često su me kritikovali zbog toga. Nisam mogla drugačije. Isti slučaj je i sa mail-ovima jer ja svima odgovaram kad oni spavaju, dakle noću. Stižem sve jer moje poimanje dana je sasvim drugačije.“
4. Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
„Prava sam krajiškinja koja se radom odmara. To sam genetski povukla od oca. Kad sam najumornija ja još radim. Dakle, moje opuštanje je uređivanje kuće, vožnja auta na duge staze i kupovina. To su nekako poslovi koje volim da radim onda kada napustim poslovni svijet. Kada kupujem nikad nisam umorna. Kao dijete nisam voljela ležanje i sjećam se da su me vozali u autu kako bih zaspala. To se sad samo nastavilo. Meni je ležanje gubljenje vremena, a čitanje knjige nekako opet posao jer je to dio mog poslovnog svijeta.“
5. Vaša omiljena izreka?
„Ne može u životu da boli koliko ja mogu da podnesem, jer se samo preko trnja stiže se do zvijezda!!!! Svaki pad je za mene još snažnije ustajanje i tad sam mnogo opasnija i prodornija za ostvarenje cilja. Vodi me i osjećaj sabura. Neka bude sve u svoje vrijeme. Ko čeka taj i dočeka. Najslađe je kad se sami izborite za svoj prostor. Tako sam od samih početaka krčila sebi put.“
6. Svima nam ponekad treba savjet. . . kome Vi idete po savjet?
„Za svaki savjet konsultujem mamu. Ona je inače racio naše porodice. Tata je više emocija i kod njega je samo da je meni dobro. Mama je drugačija priča. Toliko je realna da mi ponekad smeta što govori stvari koje u trenutku ne želim čuti. Ponekad je teško i poslušam, ali kad bude u pravu onda sam naročito sretna. Nije moja mama ona koja će svaki put reći da si lijep i dobar zato što si njeno dijete. Ona je ta koja hoće da se trudiš da to budeš bez da moraš biti pod svaku cijenu. Beskrajno joj hvala na svemu jer su njeni savjeti veliki doprinos dali uspjehu koji danas imam.“
7. Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
„Pa mogu reći da sam bila. Ostavila sam svoju porodicu iako smo bili užasno jako vezani i došla u Tuzlu da ostvarim svoj cilj. Nije to ni malo lako ali čovjek mora da žrtvuje da bi dobio. Takva su pravila života. I danas sam u Tuzli, odvojena od svoje porodice ali sam stekla novu porodicu i to je ipak lijepa stvar. Sad me i moja nova, nazovimo tako, porodica vezala za ovaj predivni grad. Ne znam da li bih mogla napraviti sad ono što sam sa osamnaest godina. Možda je u ovim godinama u kojim sam sad ipak porodica primarnija stvar.“
8. Mane kojih bi se riješila?
„Mana je, ali ne znam da li bih da se nje riješim, a to je kupovina. Mislim da trošim više nego što imam, ali mi tu po malo pomažu još uvijek roditelji i muž, naravno. Ako nešto ne kupim što sam naumila mislim da će se svijet srušiti. Bila sam u situaciji da čekam pred trgovinom u jutarnjim satima, da se otvori, kako bih kupila ono što sam naumila. Jeste mana ali mi prija mnogo.“
9. Tri najvažnije stvari u životu?
„Zdravlje, vjera, ljubav – za što god bile vezane ove dvije posljednje mislim da su snaga čovjeku. Meni da.“
10. Neostvarena želja?
„Iskreno, ja svoje želje duboko u sebi krijem i polako svaku ostvarujem. Uvijek sam željela u okviru svojih mogućnosti, onoliko koliko sam tad mogla sebi pružiti. Nisam grabila nikad. Zato je sve nekako dolazilo na vrijeme.“
11. Spadate li u gurmanske tipove/ volite li jesti i kuhati?
„Pa ne baš da spadam u gurmanski tip iako dolazim iz Krajine koja je poznata po tome da se samo jede (smijeh). Kuham kad trebam, da budem iskrena ali kad skuham bude vrlo ukusno. Kad se nečemu posvetim to mora da valja. Nas smo tri sestre u porodici i onda je uvijek bilo da jedna čisti, druga kuha , treća opet nešto drugačije. E ja nisam baš često bila ova što kuha. Nisam ni neka izjelica. Jedem manje obroke, ne biram hranu i češće volim da jedem.“
12. Vaše omljeno jelo?
„Sarma moje mame, zbog nje sam kući putovala. A u posljednje vrijeme mi je bliža sestra Aida u Sarajevu, a još bliža svekrva u Tuzli, pa onda su mi njihovi specijaliteti omiljeni.“
13. Vaš omiljeni parfem?
„Često mijenjam parfeme, čak dva stavim u isto vrijeme. Volim drugačije i neobično. Sad trenutno koristim ESCADU.“
14. Vaš mali beauty trik?
„Osmijeh. Ne volim pretjeranu šminku. Bitno mi je da imam isfeniranu kosu, malo ruža i široki osmijeh. Po njemu me svi pamte. I kad je teško i kad je veselo uvijek sam nasmijana. Tako sam navikla ljude oko sebe. Od vedre duše nema ništa ljepše. Prirodno i iskreno je uvijek najljepše.“
(Vaš zenski.ba)
