Zašto nam toliko smeta čekanje i kako da sebi olakšamo takve situacije.
Dva minuta mogu da prođu brzinom svjetlosti, a mogu i traju vječno. David Maister, autor rada “The Psychology of Waiting Lines”, tvrdi da subjektivni osjećaj čekanja nema mnogo veze sa stvarnim vremenskim periodom. Evo šta “skraćuje”, a šta “produžava” vrijeme.
Potrebna nam je obaveza
Kada smo okupirani nekom radnjom, vrijeme jednostavno proleti. Zato neki liftovi imaju ogledala da bi ljudi mogli nečim da se bave dok čekaju. Takođe, ponekad samo želimo da neka aktivnost počne da se dešava. Da li ste primjetili da vam konobar uvijek da meni dok čekate u restoranu i da vas doktor često uvede o ordinaciju, a ne počinje odmah pregled, već obavlja neke druge, administrativne poslove?
Briga “razvlači” vrijeme
Od nervoze nam djeluje da čekamo već predugo, posebno ako nam je hitno da dođemo na red ili imamo osjećaj da smo u najsporijem redu. Pomaže ako znamo koliko dugo ćemo morati da čekamo. Maister daje dobar primjer: ako stignete negdje pola sata ranije, bićete mirni, a ako nekoga morate čekate, unervozićete se već nekoliko minuta poslije dogovorenog vremena.
Dobar razlog
Kada smo obaviješteni zašto čekamo, postajemo mnogo strpljiviji. Takođe, želimo da način na koji funkcioniše dolaženje na red bude pravedan tako da se niko ne završava previše, a da ljudi koji najviše žure budu usluženi na vrijeme. Zatim, vrijeme će brže proći ako čekamo nešto što smatramo vrijednim – ljudi su spremniji da duže čekaju na pregled cijenjenog kardiologa nego da ostave cipele na popravci kod obućara.
Lakše je u društvu
Nekada čekanje u redu može da bude prava avantura – ako ste u društvu pravih ljudi. Sigurno ste primjetili da vam je lakše da čekate ako niste sami ili se sprijateljite sa sapatnikom iz reda.
Zato sljedeći put kada se zateknete u redu, razmišljajte o samom iskustvu čekanja – vrijeme će vam brže proći.
Izvor: lovesensa.rs
